Posted on: September 10, 2015 Posted by: sloga Comments: 0

Kad imamo priliku ugostiti nekog tko ne živi svakog dana s nama, pa i vlastitu djecu kad onako nadobudna i „svoja“ stignu nejasnim javnim prijevozom puni prigovora na drndanja, presjedanja itd. mi, da ublažimo njihov boravak, u istom stilu ističemo kako eto ništa nema, sve je bez veze, pust nam je grad, skrnavili park, ljudi odlaze…samo crnilo! Zaboravimo lako da smo ljudi, ne sipe!
Zato je pravi užitak ugostiti nekog tko nije ni Pakračan, ni zet… samo poznanik kojega je profesionalni odnos prema poslu kojega obavlja (s dozom hrabrosti) naučio da nam postane prijatelj. Govorim o sinoć (08.09.2015.) predstavljenom režiseru Darku Dovraniću i početku trodnevnog retrospektivnog dokumentarnog pejzaža po njegovu izboru koji je započeo u našem kinu. Filmove je, uz suglasnost producenta HRTa, ponio sa sobom i došao u pratnji sina Jakova.

U vrlo opuštenom druženju i razgovoru kojega je moderirao Damir Špančić, Darko se prisjetio svojih prvih dolazaka u Pakrac i Lipik, pokojnih prijatelja snimatelja (Kajića i Zegnala), novostečenih prijatelja i kroničara u Pakracu (Krejči, Erjavec..), svjedoka koji su pomogli u stvaranju njegovih filmova (Solar, Žuro, Grbac..). Objasnio je način nastanka filmova i korištenja materijala koji su snimani drugim tehnikama, ističući pri tome da film kazuje slikom uz riječ, nikako obrnuto i da je važno imati dobru sliku – to je dokaz istinite i vjerodostojne priče. Pozvao je građane da video uratke nastale prije, tijekom i poslije Domovinskog rata, za koje smatraju da bi doprinijeli nekom novom filmu dostave u KPD „Sloga“ Pakrac. Njegov rad adresiran prema nama ne prestaje!
Od svih postavljenih pitanja i komentara naših građana, upućenih Dovraniću, izdvojila bih komentar gđe. Božice Mandić koja je u ovoj prigodi pozvala i povela učenike sedmih i osmih razreda koji Domovinski rat obrađuju na satu povijesti. S njima prostor foajea i kina nije bio pust. Hvala!
Gđa. Mandić je tijekom rata bila zarobljena, prognana, a nastavljajući svoj život u svakom smislu, osobito kao pedagoški radnik, ostala je u Pakracu i pokušava doprinositi saznavanju istine i sprječavanju zaborava jer se iz toga mora (na)učiti. Naglasila je kako obrazovni program škole nema dobar pristup temi Domovinskog rata samom činjenicom da se ista vrlo šturo obrađuje u svibnju, pred kraj školske godine. Dovranić se nadovezao odobravajući izrečeno i naglašavajući da već gotovo 25 godina čeka, zajedno s kolegama, da ministarstvo obrazovanja zatraži dokumentarni uradak o Domovinskom ratu za određenu dob, u obrazovne svrhe. „Edukativni dokumentarni film koji može trajati 15, 20 minuta, biti prilagođen zemljopisno, kako god. Materijala ima! No, moraju zatražiti“ – izrazio se vrlo emotivno.

Pozvani ste još danas i sutra u kino, vidjeti poznata lica i čuti istine u dokumentarcima Darka Dovranića koje slijede po programu!

Pozvani ste i na pijetet onima koji s nama fizički ne dijele čistine visova jer ih više nema ili ostanite doma uz TV gdje pak ide neki reality show neopterećen temama koje nabrajam, neopterećen ičim tj. prazan!