Koristeći primjere iz klasične književnosti (Držić, Moliere, Krleža, itd.) u predstavi se
prikazuju tipovi i karakteri koji i danas nastavljaju biti izvor inspiracije,
kroz komične ili tragične zaplete. Od prvih crteža u špiljama, preko drevnih vračeva, starih Grka i Commedie dell’arte do klaunova nosa danas, maska je bila konstanta koja je nosila važnost, kako za izvođača koji je nosi, tako i za njegovu publiku. Za vrijeme kada su ljudi crtali u polumraku špilje, maska se koristila u lovu. Drevni su vračevi koristili maske kao dio ritualnog performansa u duhovne svrhe, koji je uključivao sve članove plemena. Stari Grci su imali ogromne maske s modificiranim otvorom za usta koji je funkcionirao kao megafon, kako bi ih čula golema publika amfiteatra. U Commediji dell’arte, najranijem obliku profesionalnog kazališta koje je bilo dominantno u Italiji od 16. do 18. stoljeća, maske su označavale normirane tipove likova i nije bilo neobično da jedan glumac glumi jedan lik, odnosno jednu masku, cijeli svoj život. A klaun je nešto potpuno drugo od onoga što mislimo da jest. Pogledajte!!!
Ulaznica 12,00 eura