U srijedu, 13.01.2016. s početkom u 18 sati u suradnji s Udrugom dragovoljaca i veterana Domovinskog rata, podružnica Požeško slavonske županije, ogranak Pakrac Lipik i Udrugom ratnih veterana 1. gardijske brigade “Tigrovi” podružnica Požeško slavonske županije, a uz podršku gradova Pakraca, Lipika, Požege i Pleternice obilježili smo Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske predstavljanjem (dokumentarnog) filma “Moja voljena Hrvatska”. Više o filmu i njegovu nastanku nismo imali priliku čuti “iz prve ruke” jer režiser – g. J. Sedlar i scenarist – g. H. Hitrec, prethodno najavljeni, nisu nazočili uz isprike i pozdrave. Brojnu publiku, od čega zahvaljujući našim nogometnim klubovima velik broj mladih nogometaša, u ime KPD “SLOGA” i suradnih udruga organizatora pozdravio je, kao i goste, Damir Špančić. Prigodnim govorima prije projekcije filma obratili su se počasni građani Grada Pakraca; mr.sc. Marko Širac i akademik Ivica Kostović teprof.dr.sc. Andrija Hebrang i prof.dr.sc.Zvonimir Šeparović koji su u vrijeme priznavanja naše Domovine obnašali dužnosti ministara u Vladi RH. Osim njih, iz jednog drugog strateški, vojno i politički važnog ugla, svoje viđenje dali su general Marko Lukić i admiral Davor Domazet Lošo. Predstavljajući, i kao Pakračan, svoj utisak u trenutku priznavanja RH, mr.sc. Marko Širac je vrlo emotivno izrekao:
“U tom trenutku, međunarodnog priznanja Republike Hrvatske bio sam presretan čovjek. Moral hrvatskih vojnika, kojima sam zapovijedao, je porastao u nebo!”
Film, koji govori o životu bivšeg hrvatskog nogometnog reprezentativca Joa Šimunića, otvorio je još jednom pitanja (kroz prikaz njegova odrastanja, život u dijaspori, vjeru u Boga i predanost domoljublju, sportsko napredovanje i gotovo nasilno prekidanje istoga, komentare i izjave prijatelja) gdje je ta granica upornog i nepotrebnog razbijanja hrvatskog naroda u svakom trenutku njegova izražavanja (na lijeve, desne, ustaše, partizane, crvene, crne..), ponižavanja hrvatskog bića kojemu se lijepe etikete koje ne postoje? S kojom svrhom ili ciljem? Zašto?
