SLIKARSKA KOLONIJA održana je u nedjelju 17. kolovoza 2014. godine od 09:30 sati po prekrasnom sunčanom vremenu i uz odaziv slikara s područja Pakraca, Lipika, Popovače, Slatine, Zaprešića, Zagreba, Velike Gorice, Daruvara, Nove Gradiške… Članovi KPD „SLOGA“ dočekali su umjetnike kolačima i kavicom bez pretjeranih formalnosti „mirišući“ nama nepoznat svijet. Dakako da nam se svidio! Svi naši gosti, uz svoj neizmjerni likovni dar, pokazali su toplinu i ljudskost koja nam se usjekla u pamćenja. Svatko je svoju osobnost, uz kist na platnu, iskazao i u prijateljskom razgovoru, opuštenosti, iskrenoj radosti. Sudionicima slikarske kolonije osigurali smo samo slikarska platna i papire, ostalo su ponijeli sami i ubrzo krenuli na rad. Smatrali smo da se ne trebamo posebno ponaosob predstavljati jer smo osjetili da se umjetnici međusobno poznaju jer svatko od njih u nogama ima već nekoliko kolonija. Slikalo se po gradu, oko doma i crkve, u domu, na terasi… Dobili smo ugođaj koji smo željeli; da grad ostavlja tragove i svoje djeliće, ruševina nastale tijekom Domovinskog rata, premazujući ih na platna. Kroz nekoliko sati stvarno radne atmosfere nastalo je 48 djela; ulja, akvarela… na platnu, na papiru, čak i na kartonima. Neki su umjetnici ponijeli sa sobom već gotove slike da trenutke kod nas utroše na druženje i uživaju. Brojni naši sugrađani su prošetali, osobito nakon mise, uz umjetnike i zagledali ljepote koje nastaju. Posjetila nas je i ekipa iz HTV studija Bjelovar, snimila prilog te smo na taj način dobili još vjetra u leđa da već do godine učinimo isto, možda s drugom temom ili zadanim kriterijima. Ovogodišnja tema, bez zadane tehnike, bila je: „stvarni suvremeni detalj pakračkih ruševina“ s dovoljno umjetničke slobode da obuhvati sve: od zgrada, panorame, cvijeća, do portreta. No, nije nastao niti jedan portret iako je bilo onih koji poziraju! Sva djela nastala tijekom nedjelje ostala su u vlasništvu KPD „SLOGA“. Dio radova ćemo opremiti i krasiti zidove našeg Hrvatskog doma, dio ćemo koristiti za dar brojnim dobrotvorima, a dio možda ponuditi na aukciji Katarinske zabave kojim sredstvima ćemo kupiti platna za novu koloniju dogodine. U svakom slučaju – umjetnici HVALA i na ovom materijalnom daru koji ste nam ostavili!
jedna slika, po izboru našeg povjerenstva koje će ovoga tjedna budno promotriti djela i odlučiti koje nas najviše određuje, bit će poslana u mali talijanski gradić Cimolais koji je prijateljski grad našemu i čiji su stanovnici već uvelike pomagali u obnovi. Cimolais je u nedjelju slavio Dan općine na svom centralnom trgu i u 21 sat smo imali pravi spoj – prikazan je naš video i izrekli smo svoju čestitku pozivajući građane da surađuju s nama i izvan okvira lokalnih samouprava. Kako smo koloniju organizirali prvi put i nismo niti znali koja pitanja trebamo postaviti i što pretpostaviti, bilo je propusta. Zamolili smo umjetnike na razumijevanje i zatražili kritike, prijedloge da idući put budemo bolji. Pokazalo se potpuno pragmatičnim te smo naučili da za slijedeći put platna moraju biti veća, da moramo osigurati dovoljno stolova (kojih inače nemamo) da je uobičajeno popisivati ljude i da se svi potpisuju…. Neke smo stvari obavili prethodno, neke nismo uopće. U zadnji čas smo tražili fotografije motiva jer dio umjetnika ne nosi samostojeće već stolne štafelaje… U svakom slučaju – svoje dojmove, prijedloge, kritike, pohvale i uvrede, dragi umjetnici, dostavljajte do slijedeće kolonije na naše e-mailove! Nećemo vjerojatno moći svemu udovoljiti no ćemo se potruditi. Ručali smo skromno i zajedno. Plan je bio u jednoj od naših dvorana no nas je atmosfera druženja i sunca natjerala da sve iznesemo van i uživamo na terasi. Podijelili smo bez pretjeranih formalnosti „dokaz sudjelovanja“ – zahvalnice i pričali, pričali. Druženje je trajalo dugo – moglo je i duže, a padale su ideje o gitari, harmonici, višednevnim kolonijama. Znači da nam je bilo lijepo što je bit i poruka ovog kao i brojnih drugih naših projekata – zajedništvo! Na žalost, danas vrlo malo umjetnika živi od svog stvaralačkog slikarskog rada. Ili se bave nekim drugim dodatnim poslom, ili im je slikanje hobby, ili su umirovljeni ili su si jednostavno priuštili luksuz da slijede svoj dar i ostavljaju ljepote iza sebe. U svakom slučaju taj posao ili hobby nije jeftin ni u kom smislu, osobito kad je humanitaran i kada pri tome umjetnik sam sebi do mjesta održavanja kolonije plati put, potroši dan i leđa, a zato dobije komadić papira! Dragi umjetnici, iskreno se nadamo da ste od nas uz taj komad papira (s pravopisnom pogreškom) uz osmjeh, stisak ruke i zagrljaj dobili nešto više!? Da ćete nas po nečemu zapamtiti; ekipa koja raznaša stolove bez nekog valjanog razloga, koja se smije i veseli, previše pita, žali se na zaborav i penjanje po stepenicama i – koja vas voli!
HVALA (uz virtualnu pusu i zagrljaj) slikarima prve pakračke slikarske kolonije, bez abecednog ili nekog drugog reda namjerno pomiješani:
Nikolina Nenadović
Oto Kraml
Štefica Sigurnjak
Ljubica Talan
Evica Kraljić
Blažena Matijašević
Josip Gribl
Nevenka Vlašić
Zvonko Prpić
Vlatka Vukelić
Boro Grčević
Katarina Čanić
Vesna Dumičić
Nevenka Dragičević
Antonija Cesarec
Đorđe Stanisavljević
Milivoj Svoboda
Marija Pukec Žigić
Miroslava Koprek
Ivanka Farkaš
Zdenko Franetić
Ljubica Pertinić
Mirica Jurić
Ivan Trupković – jedini kipar na koloniji
te Josip Vidaković koji se radi bolesti nije odazvao ali je poslao svoja dva platna.