Posted on: May 7, 2014 Posted by: sloga Comments: 0

Kulturno prosvjetno društvo „SLOGA“ Pakrac ove je godine, u projektu „Hrvati u srcu domovine“, ugostilo 38 članova HKUD „Kruševo“ i klapu „Studenac“ iz Bosne i Hercegovine, KRUŠEVO (općina Mostar) u subotu i nedjelju 03. i 04. svibnja, doprinoseći na taj način i obilježavanu obljetnice VRA „Bljesak“ zajedno s udrugama proisteklim iz Domovinskog rata vođenih Udrugom dragovoljaca i veterana iz domovinskog rata, ogranak Pakrac-Lipik.

Cilj ovog projekta je upoznati Hrvate koji ne žive na teritoriju Republike Hrvatske sa svim njihovim običajima, osobinama i vrednotama kao zajednice, te pronaći međusobne kulturno povijesne poveznice, uz postojeću katoličku vjeru i hrvatski jezik. Na mlade želimo utjecati da, spoznajući bogatstva kulturnih i etničkih vrednota hrvatskog naroda, nauče cijeniti svoj kulturni identitet i podrijetlo iako se to čini sve težim u vrijeme globalizacije. Ove godine gosti iz Kruševa upravo su svi, čast trojici izuzetaka, bili mladi: srednjoškolci i studenti. Stoga je izuzetno važno da se ovim projektom uključujemo u obilježavanje naše pobjedničke i oslobodilačke akcije „Bljesak“.

Događanja u Hrvatskom domu „Dr. Franjo Tuđman“ a u slavlju obljetnice VRO „Bljesak“ započela su u petak u 20 sati, nakon mise zadušnice pokojnom branitelju i prijatelju Mariju Novoselcu Tigriću, koncertom klape Hrvatske ratne mornarice – SV. JURAJ! Zahvaljujući prijateljstvu branitelja Pakraca i Lipika, koje je predstavljao upravo pokojni Tigrić, 9 članova klape sv. Juraj i uz suglasnost Ministarstva obrane RH, počastilo je više od 300 građana svojim nastupom pri čemu se ulaz nije naplaćivalo a druženje se nastavilo do dugo u noć.

Prijatelji iz Kruševakod Mostara, nakon dugog puta, oko 10.30 su stigli u Pakrac, kupan svih tih dana obilnom i dosadnom kišom. Dočekali su ih predstavnici KPD „SLOGA“ s toplim napicima i kolačima nakon čega su se gosti uklopili u program obilježavanja VRO „Bljesak“ na tržnici. Kako su jako mladi, kako većina njih u vrijeme „Bljeska“ nije ni rođena, kako su iz druge države – naravno da im nije bilo jako zabavno. U suradnji s TZ Grada Lipika, osobitom Hrvojem Kovačićem, bilo je ponuđeno obilaženje grada ali zbog kiše, neizvodivo. Posjetili su Ergelu lipicanaca a za poziv na kupanje u bazenu Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Lipik su se ljubazno zahvalili. Pripremili su se za misu u crkvi sv. Franje Asiškog u Lipiku i kratki koncert nakon nje. U Lipiku se odazvao velik broj ljudi uključujući domaćine gradonačelnika Vinka Kasanu i njegova prethodnika Antuna Haramiju koji su ih pratili i na večeru kojom su počašćeni gosti u Vatrogasnom domu. Po povratku u Pakrac, ponudili smo, možda preishitreno, gostovanje DJ TOPA iz Požege. Pokazalo se, da su naši gosti skloniji domaćoj glazbi. DJ TOPA je ipak i usprkos tom kiksu domaćina svoje gostovanje odradio izuzetno temeljito i predano u CINEMA caffeu Hrvatskog doma.

Ujutro smo pripremili zajednički doručak u prostorijama udruge te se pripremali za misu koju je predvodio, kao i u Lipiku, don Ljubo Planinić a pjevao zbor mladih župe Kruševo i klapa „Studenac“. Nakon mise gosti su se odazvali pozivu Zajednice Talijana Ploštine gdje su, uz druga kulturno umjetnička društva, održali kratki program i počašćeni ručkom. Po povratku su uslijedile priprema za nastup tempiran po trenutku predaje okupatora prije 19. godina – 16:00 sati. kiša, hladno, lijeno poslijepodne…sve je to doprinijelo da se predivnom koncertu mladih odazove tek 120tak Pakračana i Lipičana. Šteta! Ne znate što ste propustili! Uživali smo u zamalo dva sata bogatog i šarolikog programa mladih ljudi koji se u slobodno vrijeme posredovanjem svoje župe uključuju u očuvanje glazbene ostavštine svoga kraja, vrlo predano i profesionalno. Iako većina njih djeluje kraće vrijeme, oko 2 godine, nema se što prigovoriti ni kvaliteti izvođenja ni izboru svima nam poznatih skladbi.

Potom je uslijedio najljepši dio – zajednički objed, pjesma, razgovori. Tek kad je krenulo druženje bez programa i u miru, uvidjeli smo da ta dobna barijera ne znači puno. Ali, naši gosti su morali na put, prema Kruševu, dobrih 8 sati puta autobusom. Sve se činilo prekratko, prebrzo, malo nedorečeno i nedovršeno zbog kiše… kakav smo dojam ostavili: imamo Hrvatski dom, tržnicu, branitelja… nismo pokazali naše prirodne i povijesne ljepote, nismo se dovoljno upoznali! No, ne vidim to čak kao loše već kao izazov da nam Kruševljani opet dođu, jer – izmijenili smo brojeve, Facebook već radi – radujemo se ponovnom susretu!

Kao i prije, niti ovoga puta ne bismo mogli organizirati i ugostiti toliko ljudi da nije pomoći mnogih.

HVALA:

Studenac“ Lipik – za darovane sokove,

Domu za nezbrinutu djecu Lipik, gosp. Goran Nikles – za smještaj 11 mladića,

Turističkoj zajednici Grada Lipika, gosp. Hrvoju Kovačiću i Ivani Pleše,

Gradu Lipiku, gradonačelniku Vinku Kasani,

župi sv. Franje Asiškog Lipik – vlč. Zorić,

Zajednici Talijana „LIBERTA“, gosp. Antun Bruneta,

župi Uznesenja Blažene Djevice Marije, vlč. msgn. Juraković,

koordinaciji udruga proisteklih iz Domovinskog rata, gosp. Miroslavu Vaceku,

Gradu Pakracu, gradonačelnik Davor Huška,

Goran Bez.

Nije u redu ne spomenuti i vrijedne članove naše udruge bez kojih sve jednostavno ne bi bilo moguće;

obitelji Anđelke/Ivice, Damira Špančića za usluge smještaja,

Barici Matijašević i Zlatku Osmaku za pripremu objeda

Zvjezdani Erjavec, Željki Rodić, Marini Ančić, Gordani Hodak, Kseniji Vacek, Mirjani Čenan, Snježani Kligl, Blaženki Osmak, Mirni Rončević, za usluge čišćenja, pripremanja, raspremanja, serviranja…

te dečkima za „muške poslove“: Damiru Kliglu, Damiru Špančiću, Miroslavu Vaceku, Željku Čičkoviću, Jozi Hodaku, Marku Šeparoviću,

djelatnicima caffe bara CINEMA

i vama dragi sugrađani koji ste program, usprkos kiši, posjetom i pljeskom podržali.

Ne uzmite mi za zlo ako sam neko vrijedno biće nepravedno izostavila – takvima osobito hvala!

[learn_more caption=”Program”]

Točno u 16,00 sati, satnica u kojoj je 4. 5. 1995. Pakrac u cijelosti oslobođen, klapa „Studenac“ zapjevala je „U boj, u boj“ iz opere Nikole Šubića Zrinskog

Tamburaši i navedeni pjevači

Ne dirajte mi ravnicu Ivan Marić
Nije moja duša prazna Mario Pušić
Otišao je otac moj polako Ivan Marić
Svirci moji Miran Pušić

 

Klapa „Studenac“

Na Neretvi vodi ladnoj
Pismo moja
Dobro jutro

 

Tamburaši i navedeni pjevači – pjesme iz Hercegovine

Hercegovina u srcu Miran Pušić
Kad ja pođem na Bembašu Karlo Milićević
Zemlja Hercegovina Miran Pušić s klapom „Studenac“
Ne klepeći nanulama Karlo Milićević

 

Ela Čule, glasovirska pratnja Karlo Milićević

Hallelujah, Leonard Cohen
Zemlja dide mog, Meri Cetinić

 

Klapa „Studenac“

Ima dana
Ju te san se zajubija
Zaspalo je siroče

Tamburaši i navedeni pjevači – Slavonske pjesme – drugi dio

Ako zora ne svane Miran Pušić
Ja se konja bojim Ivan Marić
Kad čujem tambure Karlo Milićević
Slavonijo kuća stara Karlo Milićević
Tajna Ivan Marić
Vukovar Karlo Milićević
Uzalud vam trud svirači Mario Pušić

[/learn_more]

[learn_more caption=” U Pakracu i Lipiku”] Predstavnici Kruševa, tamburaški sastav, zbor mladih „Blagi lahor“, klapa „Studenac“, bili su u Pakracu i Lipiku 3. i 4. svibnja ove godine. Povod našega putovanja bila je 19. obljetnica Vojno redarstvene operacije – Bljesak. U VRO – Bljesak 4. svibnja 1995. u 16,00 sati bili su oslobođeni Pakrac i Lipik. Pakrac nije nikada bio u rukama agresora u cijelosti, a Lipik je bio u tijeku 1991. šest dana i za tih šest dana bio je posve uništen i spaljen. Poslije šest dana na sv. Nikolu 1991. Lipik je oslobođen, ali agresor je ostao u njegovoj zaleđini prema Psunju, tako da se sve do 1995. nije mogao organizirati posve siguran život i obnova spaljeno i uništenog Lipika. Naša povezanost s ova dva grada je potekla je od 2006. preko obitelji Špančić: Damira, Dubravke, Klare, Dore, Grgura i Grete. Damir je organizirao i osigurao preko svojih pozicija koje je obnašao u Hrvatskoj vladi početnu donaciju (50.000 KM) za obnovu župne crkve Kruševu a poslije i krovnu građu ili japiju za krov crkve. Obitelj Špančić dolazila je u Kruševo više puta, a isto tako i mi iz Kruševa išli smo kod njih. Odavno smo razgovarali kako bi bilo dobro izmijeniti posjete na većem nivou između Kruševa i Pakraca. Bliže pripreme za ovaj susret započele su 24. siječnja ove godine. Naš susret je ostvaren preko Kulturno umjetničkog društva „Sloga“ iz Pakraca, njihovih voditelja gospođe Dubravke i Damira Špančića. U Pakrac i Lipik krenuli smo autobusom u subotu 3. svibnja u 0,3 sata. U Pakrac smo stigli u 10,30. Smještaj, po dolasku u Pakrac pošli smo u Hrvatski dom. Slijedilo su pozdravi i druženje s članovima KPD „Sloga“. Pripremili su nam naši domaćini dobrodošlicu, zakuskom: pićem, raznovrsnim kolačima. Kolače su pripremile gospođe iz KPDa „Sloga“. Poslije upoznavanja slijedio je smještaj: Dvadeset i četiri osobe smještene su u lijepo uređenim prostorijama Hrvatskog doma, a jedanaest u isto tako uređenim prostorijama đačkog doma u Lipiku. U Hrvatskom domu s mladima je bio na spavaju predsjednik KUD-a Kruševo gosp. Edvard Šetka, a Mile Pušić i župnik su išli na spavanje kod Špančića. Druženje s predstavnicima UHVIDR-e. Nakon smještaja pošli smo na tržnicu gdje je u prostorijama tržnice organiziran dio programa povodom „Bljeska“. Na tržnici se odvijao program sportskih aktivnosti, u kojima su i naše skupine samoorganizirane sudjelovale. Čekajući dok „specijalni“ kuhari pripreme fiš paprikaš i čorbanac pošli smo u Lipik u obilazak lipičke ergele. Svima nam se bilo drago naći u ergeli. tu su nam simpatični vodiči detaljnije objašnjavali povijesti ergele od grofa Jankovića, preko uništenosti u Domovinskom ratu, i poslije ratnoj obnovi. Sada u ergeli ima 68 predivnih lipicanera i lipicanki. Kupovanje suvenira i pravac u Pakrac. Javljeno nam je da su naši domaći slavonski specijaliteti već skuhani za ručak. Ručak je bio pod šatorom, stajanje u vojnički red s porcijom u ruci na čorbanac. Lipičke banje, planirali smo u lipičke banje na kupanje od 16 do 17 sati. Ali već pomalo umorni, a bliži nam se vrijeme večernje mise u 19,00 sati u Lipiku, najprije su cure zamolile da ne idu u bazene. E, kad su vidjeli muški da neće ići cure, brzo evo i njih s riječima: „kad neće cure ići na kupanje ne ide se ni nama i mi bi radije pošli u smještajne prostorija, i pripremili se za večernju misu. Tako je i bilo. Lipik, večernja misa u župnoj crkvi: Bratski iskazana dobrodošlica lipičkog župnika don Josipa Zorića i časnih sestara, pripreme za misu, postavljanje stolica za tamburaše, upjevavanje, 19,00 sati započelo je misno slavlje. Misnu je predvodio don Ljubo Planinić, a koncelebrirao don Josip Zorić. Čitanje je navijestila Janja Kordić. Pjevači skupa s tamburašima pratili su misno slavlje pjesmom i sviranjem. Pjevači i tamburaše je organizirala i pod misom dirigirala Kristina Šetka. Misna nakana bila je „Za Domovinu“, a tema propovijedi „Moja Domovina“. Na Misi uz okupljeni narod sudjelovali su sadašnji i bivši gradonačelnici Lipika i Pakraca s obiteljima. Poslije mise pošli smo u lipički dom na večeru. Večeru nam je organizirao lipički gradonačelnik gosp. Vinko Kasana. ugodno druženje je nastavljeno uz pjesmu i razgovor do 22,00 sati. Susret mladih Lipika i Pakraca: Susret je organizira u Hrvatskom domu. Mladež se družila do dugo u noć. Nedjelja, 4. svibnja, ostavili smo mladima da malo duže odspavaju jer smo računali da će se zadržati u Hrvatskom domu na druženju. Doručak je bio u HD. Pripremile su doručak gospođe iz HKUD-a „Sloga“. Doručak je bio raznovrstan – hotelski. Uložile su gospođe truda i ljubavi da bi nam raznovrstan, dobar i kvalitetan doručak pripremile. Hvala ima. Doručak, druženje i pripremanje za misno slavlje u 11,00 sati u pakračkoj crkvi. U 10,15 pošli smo u crkvu na upjevavanje i pripreme. U 9,30 bila je misa za vatrogasce Pakraca. Kako kod nas nema vatrogasne postrojbe, poglavito ne u crkvi na misi s njihovim barjakom. Stoga je nama bilo lijepo vidjeti vatrogasnu postrojbu s opremom koja stupa u dvoredu kroz crkvu i ispred crkve. U crkvi smo se susreli s župnikom Pakraca don Matijom Jurakoviće, ministrantima i sakristankom. U 11,00 sati misno slavlje: pozdrav župnika Matije Jurakovića iza pozdrava don Ljubo Planinić je započeo misno slavlje. Misna nakana je bila isto kao u Lipiku „Za Domovinu“, a tema propovijedi: „Domoljublje“. Misna čitanja čitali su: Janja i Orjana Kordić. Psalam je pjevala Ela Čule. Zborom i tamburašima je dirigirala Kristina Šetka. Kod Talijana: U Ploštinama kod Pakraca još od 19. stoljeća nalazi se talijanska zajednica. Oni su također danas povodom obljetnice „Bljeska“organizirali obilježavanje obljetnice, pozivajući predstavnike iz više nacionalnih zajednica koje su nastanjene u Pakracu i okolici. U Ploštinama smo se planirali zadržati sat vremena, a ostali smo dva. Predstavili smo se s pet otpjevanih pjesama, kod njih smo ručali, i u 2,30 pošli u Pakrac i Lipik na preodjevanje i pripremu za nastup u dvorani Hrvatskog doma u Pakracu. Dvorana Hrvatskog doma u Pakracu: Nastup u dvorani je najavljen u 16,00 sati. U šarolikom programu nastupili su tamburaši, pod ravnanjem mladog gosp. Davora Kožula, klapa pod ravnanjem mladog gosp. Karla Milićevića, solo uz pratnju nastupila je Ela Čule. Pjesme uz pratnju tamburaša pjevali su. Karlo Milićević, Ivan Marić, Miran Pušić, i Mario Pušić. Pjesme pjevane su bile iz Slavonije, Hercegovine i Hrvatskog primorja. Večera, poslije programa u dvorani, slijedila je večera. Večera su pripremile i organizirale gospođe iz HKUD-a „Sloga. S onako bogatom večerom kao što nam je pripremljena pred polazak doma dočekuju se samo oni s kojima se želi biti u društvu, koje se voli i cijeni. Pod večerom smo se zahvalili našim domaćinima. Otpjevali pjesme zahvale, a povodom Klarina rođendana koja je rođena upravo prije devetnaest godina na sam dan oslobođenja Pakraca otpjevali smo pjesmu „Lijepo ime Klara“, a po želji gospodina Damira otpjevali smo pjesmu „Kamen, krš i maslina“. Pjevanje je nastavljeno, do pred sami polazak. Ostajalo nam se i dalje u Pakracu, a posebno s ugođajem koji je bio poslije večere, ali morali smo krenuti doma. U 20,00 sati krenuli smo uz radosno mahanje našim domaćinima koji su nas ispratili do autobusa. Put nas je vodio prema granici, graničnim ceremonijama, Banja Luci, Jajcu, Bugojnu, Prozoru, Jablanici, Mostaru i evo nas u 0,3 sata natrag kući. Bog hvala. Naši dojmovi, sve je bilo onako kako se moglo poželjeti. Hvala našim domaćinima iz Pakraca i Lipika. Jesu li bili umorni polije petodnevne „Bljeskove“ fešte ne znamo, ali bili su veseli, nasmijani, radosni, posvetili su nam vrijeme, organizirali ugodan smještaj, hranili nas i pojili kao male tiće. Za sve im hvala. Nadamo se da smo im i mi uzvratili dražesnu dobrodošlicu s našim pripremljenim programom u domoljubno – rodoljubnim nastupima kulturno zabavnog programa te u misnim slavljima. Naše domaćine u Lipiku i Pakracu smo pozvali da na se odazovu u uzvratni posjet. Dobro došli. Iz pozdravnog govora u programu Hrvatskog doma u Pakracu: Pozdravni govor je izrekla i program vodila Janja Kordić: „Dragi Pakračani! Radosni smo što smo jučer i danas u vašem kraju. Da smo tu učinili su to predstavnici ovog vašeg simpatičnog i nama iz Hercegovine zanimljivog kraja. Mi živio također okruženi brdima kao i vi, ali naša brda su kamenita, s niskim raslinjem po njima. Kod vas je posve drugo ozračje i drugi pogled. Naši dojmovi s vašom dragom i ugodnom dobrodošlicom probili su i ove tamne i kišne oblake, U Vama smo vidjeli dušu ovog kraja. Hvala vam na daru dobrodošlice. Vi ste navikli na ovaj kraj pa zato možda i ne primjećujete, ali mi koji smo došli iz posve drugog okruženja primjećujemo i ističemo: imate lijep kraj, lijep zavičaj, lijepu prirodu s puno kisika i vegetacije. To je naš prvi dojam koji se utisnu u naše osjećaje kad nam vodič u autobusu reče krećemo prema Okučanima, pa ulazimo u lipički i pakrački kraj. Baš smo sa zanimanjem gledali kroz okna našega autobusa. I krenusmo od Okučana prema vašim brjegovima okupljenima oko Psunja, između kojih se na poviru ravnice smjestio Lipik, a između brda malo sjevernije skrio se Pakrac, obljubljen u zagrljaj rječice Pakre. Sve se to nas iz južni hrvatskih krajeva ugodno dojmilo. Poglavito nas koji po prvi puta bacamo pogled prema Slavoniji i njezinim papučkim i psunjskim obroncima. Došli smo kod vas da bi s vama bili u vašem ugodnom raspoloženju dok se prisjećate 19. obljetnice od oslobođenja vašega i sada i našega Pakraca i Lipika. Bila je to Vojno redarstvena operacija „Bljesak“ u kojoj bijahu oslobođeni samo za trideset i jedan sata ovi središnji hrvatski prostori. Čestitamo vam obljetnicu oslobođenja ovih središnjih hrvatskih prostor hrvatske domovine. Znamo, čitali smo i slušali od vaših predstavnika s kojima smo povezani još od 2006. kako je 1. 3. 1991. sve započelo ovdje u Pakracu; u onom sukobu srpskih pobunjenika s hrvatskim policajcima. To je bio početak Domovinskog rata u Republici Hrvatskoj. Možemo reći, sve je započelo u Pakracu, i sve je otpočelo u Pakracu, odnosno u Vojno redarstvenoj operaciji „Bljesak“ od 1. 5 1995, a ovdje u Pakracu 4. svibnja u 16,00 sati. Bili su to slavni dani kad smo od dragosti plakali, plakali skupa s Pakracem, Lipikom, Jasenovcem, Okučanima, Gradiškom i cijelim ovim krajem koji je oslobođenjem povezao istočnu Hrvatsku s matičnim gradom Zagrebom. Dolazimo iz Kruševa kod Mostara. Ima više Kruševa pa je potrebno naglasiti „kod Mostara“. To je jedina Mjesna zajednica grada i općine Mostar u kojoj žive 100% Hrvati. Iste granice su župe i Mjesne zajednice. Prostran je to kraj, ali kamenit, pa je i manje naseljen. Imamo pet sela, smještenih na brdskoj zaravni jugozapadno od Mostara, i na južnim padinama Mostarskog blata. S ponosom naglašavamo da je to kraj koji je iznjedrio slavnog mostarskog biskupa i nadbiskupa Petra Čulu, koji je skupa s blaženim kardinalom Alojzijem Stepincem u obrani domoljublja, rodoljublja i crkvenosti u poraću Drugog svjetskog rata bio hrabri branik našeg časnog dostojanstva. Njegov glas se nadaleko čuo. Njegove zatvorske godine provede u Zenici bile su propovijed utamničenog pastira ugroženom stadu na komunističkim pašnjacima zapostavljene i crvenim mastilom prekrižene Hercegovine. U današnjem predviđenom programu, skupa s vama zapjevati ćemo u čast obljetnice oslobođenja Pakraca i Lipika. Pa valja započeti. Sada kad je 16,00 sati, satnica u kojoj je 4. 5. 1995. Pakrac bio oslobođen, klapa „Studenac“ zapjevati će „U boj, u boj“ iz opere Nikole Šubića Zrinskog.“ Ovim riječima, pozdravljamo još jedanput Pakrac i Lipik. Hvala im za sve lijepo što su nam učinili![/learn_more]

 

[learn_more caption=”Pozdrav i uvod u Pakracu “]

Braćo i sestre ovu Misnu žrtvu slavimo za sve sudionike obrane i

oslobođenja Pakraca i Lipika, za sve poginule i pobijene branitelje i civile.

U VRO Bljesak iz 32 postrojbe Hrvatske vojske i policije poginulo je 42

pripadnika. Danas se brate i sestro prekriži za poginulog branitelja. Danas

podigni ruke u zahvalu svemogućem Bogu za dar oslobođenja.

To što smo tu, a ne negdje u progonstvu, zahvalu smo dužni iskazati

svemogućem Bogu, poginulim braniteljima i civilima te svim sudionicima

operacije “Bljesak”.

U ovoj sv. Misi: dopustimo da molitva oblikuje naša zajedništvo, jača

naše jedinstvo, umanjuje sebičnost, a otvara nas za potrebe bližnjih.

 

U srcu mi je Domovina

Pakrac – 4.5.2014.

 

Od prvog svibnja na ovim prostorima u većini župa slavi se Misa za

Domovinu.

Ne znam jesmo li svjesni, ali imamo predivnu Domovinu. Na tako malom

prostoru, kao što je domovina Hrvata, izmjenjuju se sva četiri godišnja doba, to

je zemlja koja ima prostrane ravnice, planinske visove koji osvajaju. To je

zemlja koja ima svoje Hrvatsko more, Hrvatsko primorje, predivne razvedene

obale, otoke. To je zemlja koja ima dovoljno vode, plovne rijeke i mnoge

potoke. To je zemlja koja ima čudesne vodopade. Jesi li dovoljno upoznao svoju

domovinu. Koliko si za vrijeme školovanja i poslije obišao njezinih gradova?

Trebaš znati: Domovina se brani upoznavanjem.

Promatraj, ljepotu svoje domovine: u proljeće, u jesen, u ljeto i zimu,

srastaj s njom, živi s njom, ona u tebi. Ona ti pjeva, šušti, žubori, cvate, miriše…

Gledaj je plavu i žutu… Koliko ti daje snage i nade priroda tvoje

Domovine, a ti je ne poznaš… Pogledaj oko sebe svugdje život: u gnijezdu,… u

bračnoj postelje. Život se od svuda čuje. Danas kaži, volim svoju Domovinu.

Čuvat ću je, za nju ću se žrtvovati. Nismo ni svjesni koliko su žrtve podnijeli

naši pređi da bi nam je sačuvali.

Današnji čas: A pogledaj današnji čas: Na žalost danas se sve ono što je

Domovina, što je nacija, što je domoljublje, želi proglasiti staromodnim,

zaostalim i konzervativnim. Kako ono što je Dom može biti staromodno. Kako

moji pređi mogu biti staromodni, oni su moji, oni danas žive u meni. Oni su

samo tjelesno pokojni, oni živi u meni.

Dragi roditelji, učite djecu domoljublju, rodoljublju, budite povezani s

rodbinom, posjećujte se, nemojte zatvarati vrata jedni pred drugim. Dobra majka

i dobri otac, u svoje dijete usađuje ljubav prema Domovini. Naša pjesma

kaže: “Majka me rodila, … tiho mi šaptala Jedna je Hrvatska…. pa nastavlja:

Otac me učio, glasno govorio – jedna je Hrvatska.

Široko domoljublje: Domoljublje, ako nije ugasIo potiče nas na ljubav

prema Domovini. Ono nam otvara vidike svim ljudima. Iskreno domoljublje

cijeni i poštiva sve ljude koji žive na prostoru moje Domovine.

Odakle nam obveza prema Domovini: prvo od Boga. Bog nas je dao da

budem pripadnici jednoga naroda, da budemo tu na zemlji koju nazvasmo po

rođenju Domovinom.

Drugi izvor obveze prema Domovini potječe od roditelja. Nekada sam

napisao ove riječi, posvećene majci: „Žena me rodila i postadoh dijete rodnog

kraja svog. Ljubim te rodni kraju. Ne samo mene, rađajući mene, moja majka

rodila je i meni rodni kraj moj …. I sad kad je u Domu Oca: Ona mi potiho

šapće: sin, kćeri, nikome se klanjat nemoj, doli Bogu i Domu svom”.

Treće, svaki koji živi na prostoru Domovine, dužan se brinuti za

Domovinu – na kojoj živi i na kojoj se hrani. Ukoliko to ne učini, sam će osjetiti

posljedicu nezahvalnosti.

Ne dopustimo da nam se domoljublje izopači. Ne daj srcu mržnje.

Najveći protivnici Domovine, su oni koji koriste blagodati Domovine, a žive

kao da im Domovna ništa nije dala.

Sadašnji čas: Velik je broj onih koji se interesno kunu u Domovinu, Oni

su tu, žive s nama. Prkosno se šepure našim ulicama. Dobro su proučili, ispitali i

znaju koristit blagodati domovine. Oni do nje ne drže. Gledaju gdje i kako

ušićariti. Njima je sve jedno kako se ona zove. Požele, neka se zove kako god

samo ne Hrvatska.

Zahvaleći Bogu Domovina nam više nije ugrožena agresorom, ali jest

nasrtajem zla, laži, kleveta, ogovaranja, ismijavanja i ponižavanja svega što je

domoljubno i rodoljubno. Ponavljanje pogrešaka po stotinu puta, sudski

postupci koji traju dugo imaju cilj ne samo osuditi lopova nego ocrniti

Domovinu i hrvatski narod. Mnoge su scene u ovoj državi programirane i

scenski montirane, na daleko pucaju. Cilj im je pokazati kako ne znamo

upravljati državom, pa da bi i Domovinu srušili.

Zlo je duboko rinulo svoj otrov u tkivo Domovine i naroda: svatko protiv

svakoga laže, svatko svakoga ogovara i kleveće, zlo podjela, zlo medijske

osude, tajkunstva, korupcije, nepravde, zlo nezaposlenosti, sve većeg

siromaštva, zlo droge, kladionice, kocke, zlo moralnih i etičkih devijacija, zlo

podjele po regionalnim osnovama. Potrebo nam je hrabro srce da podnese

mnoge i mnoge nasrtaje zla. Ja domovinu imam tek u srcu je nosim,! … I sve što

po njoj gazi, po mojem srcu pleše, / pjeva: Silvije Strahimir Kranjčević.

Vrijednost Domovine je neprocjenjiva: Onaj koji ima Domovinu, pa kad

je izgubi patit će cijeloga života, sjećat će se izgubljene Domovine, a ona će biti

sve dalje i dalje od njega.

Narod koji nema osjećaja za Domovinu, osuđen je na nestajanje. Isto tako

i država koja ne cijeni vrijednosti Domovine, koja ne živi u ljubavi prema

Domovini, nije duga vijeka.

[/learn_more]