…tu na jednoj hrpi raznovrsna bića, zato progovorimo: istinita priča!
Dječja glumačka skupina KPD „SLOGE“ sinoć je premijerno odigrala svoju četvrtu predstavu „TEENDAY“, treću u potpuno vlastitoj produkciji, autorsku. Rad unutar „male“ glumačke (čiji članovi pomalo više nisu „mali“) nema za cilj hiperprodukciju predstava ni scenskih prikaza već obrađuje teme koje se članovima čine simpatičnima ili prihvatljivima a publici nude rezultat. Vjerna publika, roditelji, prijatelji, vidjela je do sada dobrano isprekretanu bajku o vuku i sedam kozlića, što je prva velika uspješnica zahvaljujući, između ostaloga, pjesmi „112 nazovi“ (Silađi/Špančić/Hodak). Potom su glumci putovali kroz pakračku i hrvatsku povijest slaveći svoj grad uoči njegove velike 750-te obljetnice.
A sinoć? Stali su pred publiku onakvi kakvi jesu; zaneseni s oblačićima nad glavama punima upitnika, nesigurni, dobrano u pubertetu. Na daskama pozornice, protutnjali su tabani glumaca koji su prije tri godine bili kozlići, lani plesali valcere, molili na latinskom i citirali Krležu a sad na njima stoje misli i srca djece koja prolaze kroz važno i prilično teško vrijeme života. Predstavom je obrađena njihova tema koja je predstavljena kroz jedan dan; u školi, pred školom, u kući, kod bake… a sve to po glazbenoj podlozi pri čemu su predstavljeni razni stilovi (dobre) glazbe. Pripremajući predstavu glumci su prošli kroz funk, jazz, soul, rock and roll, raggae, disco, country, klasičnu glazbu modernih izvođača, i sve to predstavili i publici slobodno se gibajući s baš svojim pokretima bez koreografije čime je naglašeno pravo slobode izražavanja. Dijelovi predstave u brzom ritmu i nabrajanju prezentirani su rap glazbom na rap beat kojega je autor Ivan Ljevaković – Gara. Iako je bilo smiješnih crtica, predstava nije komedija i to nije niti bio njen cilj. Osim Gare i uvijek vjernog pomagača i tehničke podrške Jozza (Jozo Hodak) u pomoć su nam uskočili Grgur Špančić i Leon Krajačič iz udruge „CROBRAN“ sa zadatkom da upravo curke nauče – boriti se. Udruga CROBRAN odnedavna, uz već postojeći, nudi sportski trening program za djecu, ali i za žene, čija je osnovna filozofija samoobrana! Pomogao nam je i Brane Vončina (voditelj plesnih break dance grupa) u ritmičkoj obradi i pokretima uz rap beat.
Scena. Kao i uvijek; skromna zbog nedostatka sredstava ali i talenta za kvalitetne improvizacije, priznajem! Kostimografija. Po izboru glumaca uz dodatak šilterice i igru s kosom (vezana – dečko, puštena – cura), neizostavne mobitele i ruksake u koje ne znam što sve ne stane. Ime? Neki dragi prijatelji komentirali su malo negativno izbor stranog (engl.) naslova za kojega smatramo da nismo pogriješili. Koristili smo uvriježeni, prethodno objašnjeni termin; teenage(ri) – adolescenti i day –dan, koji je ipak u rječniku prihvatljiv i razumljiv.
Po reakcijama publike odmah nakon predstave, prepoznate su scene koje osobito obilježavaju neke glumce, koje nas asociraju na slične životne iskustvene situacije, a iskreno vjerujem – potiču na malo dublje razmišljanje i postupke kojima ćemo pokušati našoj djeci dati više!
Teško je pisati kritiku o nečemu čega ste dio i zato ne mogu u ovom tekstu govoriti ni o kvaliteti izvedbe (meni ste bili SJAJNI), ni o izboru glazbe (dobra stara) a osobito ne o tekstualnom sadržaju. No, s ponosom mogu utvrditi da smo teme izabrali zajedno otvarajući brojna vrata bezimenih slučajeva krađe, nasilništva, muško-ženskih odnosa, napetosti u kući, ponekad licemjerja odraslih, nerazumijevanja nastavnika i roditelja, opterećenja vlastitim izgledom, situacijama koje čine adolescenti da bi privukli pozornost, da bi pozvali u pomoć! Bio je užitak vježbati, smijati se, istraživati. Bilo je ponekad strašno zahvaljujući mojoj napetosti i nervozi, lijeno i zaboravno – ovisno o suncu (?), o nekom „malom“, o testu sutradan…. Bilo je BAŠ KAKO TREBA!
Hvala dragoj publici, hvala slatkim zvijerima: Kristini, Emi, Svei, Lori, Lari, Luni, Nini, Greti, Ivi, Arijani i Patriku, koje su s punim povjerenjem slijedile upute do zajedničkog cilja kojim se ponosimo!
Duda Špančić
