Sinoć, uoči Dana kazališta i u programu obilježavanja Dana Grada Pakraca, 26.03.2015. u 18 sati naša mala glumačka sekcija odigrala je premijeru predstave PODUKA U PARKU pred nešto više od stotinjak gledatelja. Na početku večeri pozdravni govor održala je voditeljica sekcije, ujedno i autorica predstave, Dubravka Špančić, ističući da slijedi jako drugačija predstava od uobičajenih koja je nimalo dječja, a možda nedorečena za odrasle. Predstava koja nema točno definirane uloge, točno definirano vrijeme radnje, nema rekvizita, nema scenografije, nema kostima ali ima glumce i ima mjesto, naš Pakrac koji nas sve međusobno povezuje. Spomenula je da često nismo svjesni vrijednosti i značenja našeg grada, a da odlazeći iz njega, što je na žalost sve češće, moramo ponijeti ne samo sjećanja na ljude i događaje, nego ponos na svaki pedalj zemlje. Predstavu je predstavila s pretpostavkom „možda kontraverze“ od izraza manje ili više primjerenih ali upotrebljivih, do situacija koje prihvaćamo ili ne, ali su povijesno zabilježene. Dubravka je zahvalila roditeljima na povjerenju i podršci, potom suradnicima: Mirni Rončević sa Sekcijom ritmike i plesa, Jozzu i Grguru za tehničku podršku, Snježani Kligl koja je stručno pomogla u oblikovanju glasova i Moreni Mandić Čolić koja je vjerno dolazila na probe, a svoj govor završila riječima: „E moj grade, u nadi da ćeš naći svoje povijesno vrijedno i zasluženo mjesto, ovime te slavimo! Igrajmo djeco!“
Predstava u kojoj igraju: Leonarda Toth, Luna Pejša, Nina Babojelić, Lara Zelenika, Iva Sommer, Lora Tomić, Nika Zelić, Greta Špančić, Leona Kadežabek, Irma Rovazdi, Svea Anušić, Laura Kudrić, Emi Ančić i Patrik Mercluft je priča koja započinje u parku u ovo, naše vrijeme. Likovi na početku plesno putuju od poludivljeg pračovjeka, spilja i vatre do zajednica. Dolazi rimsko doba (po prvim spomenicima na našem području) s vremenom koje si možemo pretpostaviti. Napadaju Avari, dolaze Hrvati, s molitvom nakon razaranja (na latinskom jeziku) ulaze u vrijeme templara i vrijeme kovanja našeg slavonskog banovca. Kroz nepoznati, pomalo mračni srednji vijek unutar kojega se pojavljuje sajam, histrioni, paljenje vještica… dolazi se do Osmanlija, turskog osvajanja. Nakon oslobođenja od Turaka doseljavaju drugi narodi koji su dostojanstveno predstavljeni i Pakrac postaje grad sa svim atributima i različitostima. Priča traje do početka prvog svjetskog rata i vraća nas povremeno u naš park. Mali glumci, osim spomenutog latinskog, u predstavi govore mađarski, njemački, albanski, makedonski, češki, talijanski, plešu engleski i bečki valcer. Iako je scena bila prazna, djeca odjevena u crno, poseban dojam publika je doživjela kada je na sceni, od kartonskih kutija – kamena u kuli, premještanjem i umetanjem svjetla u kutije, predstavljen grad s tipičnim građevinama: Kurija Janković-muzej, Stara Gradska vijećnica i RKT crkva UBDM, koji svijetli u mraku.
Predstava je uvježbavana od listopada do premijere s jednotjednom probom od sat vremena izuzev praznika te je utoliko viđeni rezultat izvedenog vredniji. Bravo!