DOBA USKOKA (dokumentarno – igrani) 21.-23. svibnja 2021. u našem kinu(projekt ŠKIC KROZ ŠALUZINU; sufinanciran sredstvima HAVCa).
| Film DOBA USKOKA je hibridna forma umjetnosti i edukacije u kojoj su sudjelovali eminentni svjetski povjesničari sa sveučilišta Oxford, Cambridge i Sorbonne. Produkcija je na najvišoj svjetskoj razini, s vrhunskom kostimografijom, scenografijom i računalnim efektima. Režiju potpisuje Božidar Domagoj Burić, a u 96 minuta odličnog filma susrest ćemo glumce: Amar Bukvić, Dušan Bućan, Dragan Despot, Krešimir Mikić I čak 250 statista. Radnja filma je smještena u Senj u 16. stoljeću. Tada je Senj bio središte uskoka, koji su vjerojatno bili posljednji europski križari, budući su se smatrali Božjim ratnicima u svetom ratu protiv Osmanlija. Njihova borba protiv Osmanlija, ali i protiv omraženih Mlečana, predmet je mnogih narodnih legendi i pjesama. Uskoci su zapamćeni kao dovitljivi pljačkaši, vješti pomorci te kao junaci koje je dalmatinsko pučanstvo voljelo zbog njihova prkosa i otpora. Uskočka utvrda u Senju, tvrđava Nehaj, danas je vidikovac i turističko središte Senja u kojemu je postavljena zbirka “Senjski uskoci” i “Senjska primorska kapetanija” te stalne izložbe gradskih i plemićkih grbova. |
| U foajeu našeg kina dočekat će vas mala izložba (kopije) grbova hrvatskih plemićkih obitelji (autor E. Ljubović) kakvi se nalaze u trvđavi Nehaj, a naši KAZALIŠNI ANĐELI počastit će vas kratkom izvedbom epske uskočke pjesme. U GODINI ČITANJA valja spomenuti i usmenu književnost usko vezanu upravo za uskoke i hajduke. To je vrsta kazivanih ili pjevanih tradicijski uobličenih tekstova u živoj izvedbi ili, rijeđe, u zapisu. Tu ćemo sresti narodnu (usmenu) liriku dijelom vezanu uz običaje godišnjega ciklusa, npr. božićne i uskrsne pjesme, kolede i druge ophodne pjesme. Zatim životnoga ciklusa; uspavanke, svadbene pjesme, naricaljke. Dodolske; proljetne, jurjevske (đurđevdanske) te vezane uz običaje ili rad; žetelačke, uz okretanje žrvnja. Postoje čak i pjesme pojedinih profesija; mornarske ili vojničkee, ali i obredne (npr. zazivaju kišu). Narodna lirska pjesma stihovima prenosi pjesnikova razmišljanja o određenim životnim situacijama, misli i osjećaje. Spjevane su obično u osmercu ili šestercu sa stankom u 4. slogu. Osim narodne lirike postoji i narodno lirsko-epska pjesma u kojoj pjesnik uz sažetu fabulu, naraciju i opis likova stvara i oblikuje temu i pjesničke slike koje s jedne strane izražavaju njegove osjećaje, a s druge strane djeluju tako da potiču i stvaranje čitateljevih osjećaja i slika za vrijeme čitanja. Dolazi i do dramskih elemenata, a to je obično neki sukob između likova. One se dijele na romanse (vesele) i balade (tragičan završetak), a tu se svrstava i naš bećarac te ganga. Uskoke, njihove životne situacije i podvige, narod je opjevao upravo usmenom epikom. |
Uskoci, kao i hajduci, su skupine koje se u našoj povijesti pojavljuju kao posljedica osmanskih osvajanja, otpor naroda nasilju. Osmansko carstvo, ili kako popularno kažemo Turci, bili su najmoćnija sila ranog novog vijeka. Osvajanjem Bosne i Hercegovine 1463. godine Osmanlije dolaze do granica Trojednog kraljevstva (Banska Hrvatska, Slavonija, Dalmacija) koje postaje granica kršćanske Europe nasuprot islamske vjere, Osmanskog carstva.
Stanovnici južnoga dijela, točnije Like, Dalmacije i današnje Dalmatinske zagore ostali su bez ikakve podrške kraljevske vlasti te se uglavnom, kao izbjeglice već osvojenih krajeva, samoorganizirali u postrojbe za zaštitu svojih obitelji – uskoke. Djelovali su u utvrdama Klis i Senj gdje sup o ustroju imali zapovjednike, kapetana.
Hajduci su se pak organizirali u manjim skupinama po selima i obično za vođu imenovali najhrabrijeg. Uskocima, kao i hajducima, pridruživali su se i oni željni pustolovine, slobode, pravde, kršćani koji su branili narod i vjeru. U kolektivnoj memoriji hrvatskog naroda i brojnim epskim pjesmama koje su se usmeno prenosile iz generacije u generaciju ostali su zapamćeni kao junaci. Spominjani su kao naj bića, a ponekad i u negativnom kontekstu (pljačka, izazivanje Turaka koji su se iskaljivali na narodu).
Vrhunac njihova djelovanja je u vrijeme Kandijskog /Kretskog/ rata (1645.-1669.) ili peti rat između Mlečana i Osmanlija.